Blaženice Marije Propetog Isusa Petković

SVETIŠTE blažene.Marije od Propetog Isusa Petković
 
Djetinjstvo
Blažena Marija Petković, rodila se u Blatu, na otoku Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović).Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko 750 radnika najamnika u maslinicima i vinogradima), ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.Bila je napredna i već je sa pet godina pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 godina.
1906. - 21. studenoga- zavjetuje doživotnu čistoću u 14. godini života.
Osnivanje i širenje redovničke zajednice
1919. - 25.ožujka- započinje zajednički život s pet djevojaka u napuštenom samostanu Službenica milosrđa u Blatu.Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima postavlja temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje (jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj), zamišljene  »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«.
1920. - 4. listopada- na poticaj dr. Josipa Marčelića, dubrovačkog biskupa utemeljuje Družbu kćeri Milosrđa, a na redovničkom oblačenju dobiva ime Marija Propetog Isusa.1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu "Kolijevka", a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude iz njenog kraja kojima je trebala pomoć.
1928. - 18. lipnja- Družba postaje biskupijskoga prava i pripojena je Franjevačkom redu.
U prosincu 1956, zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940 s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.
Povratak u Europu
Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi.   
1958. - doživljava izljev krvi na mozak od čega ostaje poluuzeta.
1966. -  9. srpnja - umire na glasu svetosti u Rimu gdje je i pokopana na rimskom groblju Campo Vearano. Do same smrti nije se umarala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe.
 
Beatifikacija
U Rimskom vikarijatu, 1986, pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom. Dana 26.kolovoza 1988. dogodilo se čudo njenim zagovorom. Podmornica peruanske vojne mornarice "Pacoca" doživjela je nesreću, mornari su bili u životnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik ispričao je kako se u tim teškim trenucima obratio službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj su mu govorile sestre Kćeri Milosrđa, tijekom njegova boravka u mornaričkoj bolnici, gdje je čitao i njezin životopis te je uvjeren da je ona posredovala u spašavanju njega i većeg djela mornara na podmornici.
1989. - 1997. - završen biskupijski postupak na Rimskom vikarijatu za proglašenje blaženih i svetih
1998. - 21. studenoga- prijenos zemnih ostataka iz Rima u rodno Blato.
2002. - 05. srpnja- proglašen Dekret o junačkim krepostima
 
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom III pastoralnog posjeta Hrvatskoj, i time je postala prva hrvatska blaženica.                                                                                                                                                               
Njena redovnička zajednica u današnje vrijeme
Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv. Franje danas ima 429 časnih sestara, koje djeluju u državama Europe (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Njemačka, Italija, Rumunjska) i Južne Amerike (Argentina, Paragvaj, Čile i Peru) te u Kanadi. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja.
 
SVETIŠTE sa njenim zemnim ostacima nalazi se u Kući matici u Blatu i otvoreno je tijekom cijele godine, gdje mnogi hodočasnici, vjernici i turisti pohode po njene zagovore i uslišanja.
web stranica Svetišta Marije Petković